Nase godisnje hodocasce sedam crkava
Svake godine, obično na 3. korizmenu nedjelju – tog je dana, naime, spomendan sv. Lorenza izvan zidina gdje ujutro slavimo Misu, također jedna od korizmenih stacionarnih crkava – krećemo jutrom rano na put. Tim činom slijedimo jednu rimsku tradiciju koja potječe još iz vremena kasne Antike. Opisi tog hodočašća nalaze se u brojnim hodočasničkim izvještajima. Preko Filipa Neri, ta je tradicija nanovo oživjela. U godini 1552., godini osnivanja našeg kolegija, svećenici su se pod Filipovim vodstvom složili živjeti zajedno. Neri je započeo jednu vrstu pred-modernog pastorala mladih. Sakupljao je mlade u studentske grupe, propovjedi i hodočašća te nanovo postavio hodočašće sedam crkava na vedar način kroz pjesmu, piknik i molitvu. Iako je okupio tek jednu manju grupu to hodočašće bilo je za cijeli Rim važan religiozan događaj koji se održavao nakon Uskrsa ili još za vrijeme karnevala i tako stajao nasuprot barskim orgijama. Za ovo cjelodnevno hodočašće okupljalo se u bazilici sv. Petra u Vatikanu, a završavalo se kod bazilike sv. Marije Velike (Maria Maggiore).
Naš kolegij započinje hodočašće u 6 h ujutro s blagoslovom u crkvi kolegija. Tada se dijelimo u manje grupe po uzoru na grupe koje je vodio Neri. Prvi dio puta od sv. Marije Velike do misnog slavlja prolazi se u tišini. Jedna duhovna grupa svake godine priprema hodočasničke knjižice koje prate hodočasnike svojim uputama i tekstovima koji se mogu moliti i razmatrati u dotičnim crkvama. Tradicionalno se razmatraju sedam putova Isusove muke i sedam boli na kojima je prolio svoju krv, moli se za sedam darova Duha Svetoga i sedam vrlina. I mi svake godine postavljamo hodočašće na novi način prilagođeno broju crkava, njihovim posebnostima ili svecima koje pojedina crkva prezentira. 2006. godine tema je bila: na grbovima mučenika prvih kršćanskih vremena.
Misu slavimo u crkvi sv. Lorenza, konstantinskoj crkvi u kojoj se nalazi i grob svetog Lorenza i koja je unatoč nadogradnjama zadržala ranokršćanski karakter. Nakon mise obavljamo ukusan doručak kako bi skupili snage za put, u predvorju bazilike. Naš sljedeći cilj je crkva sv. Križa u Jeruzalemu, još jedna crkva koju je dao sagraditi car Konstantin (za relikvije svetog križa njegove majke Helene iz Palestine), a koja je kasnije znatno preuređena. Slijedi bazilika sv. Ivana Lateranskog s kojom nas očekuje Rimska biskupijska crkva.
Od crkvice 'Domine, quo vadis' (koja ne pripada sedam crkvama) do sv. Sebastijan izvan zidina, smještenoj na Via Appia, obično molimo slavnu krunicu. Nakon toga pratimo ulicu sedam crkava koja nas vodi do crkve u kojoj je pokopan sv. Pavao, sv. Pavao izvan zidina. Pred nama je još dobrih sat vremena hodanja. Nekoliko barova pokraj puta nude osvježavajuće napitke. Sv. Petar u Vatikanu, na grobu svetog Petra je naš cilj. Zajedno s Papom i mnogo posjetitelja Rima u 12 sati molimo nedjeljni Angelus. Ali: nitko se ne mora osjećati ograničen vremenom. Tko stigne kasnije, može se i na putu osjetiti povezan s Papom i drugima.