Motiv

Promatrači Rimske kurije sredinom 16. stoljeća znali su da se napredak reformacije u Svetom Rimskom Carstvu njemačke nacije ne može usporiti reformom svećenstva u samom carstvu.

Osnivanje Kolegija

Pod vodstvom kardinala Moronea, u ovoj situaciji, u suradnji s Ignacijem, Loyolskim, utemeljiteljem Družbe Isusove, papa Julije III. uspio je osnovati sjemenište za studente iz njemačkog govornog područja u Rimu.

Nakon što ga je 31. kolovoza 1552. legalno potvrdio papinska bula “Dum sollicita”, Kolegij Germanicum predstavljen je rimskoj javnosti 28. listopada 1552. godine.

Isusovački ideali

Upravljanje kućom stavljeno je u ruke mladog mlade Družbe Isusove. Sam Ignacije napisao je prva pravila za Collegium Germanicum: višegodišnji znanstveni, prvenstveno teološki studij, vjersko-moralni način života temeljen na vjerskoj redovničkduhovnosti sa strogim dnevnim rasporedom preuzetim od isusovačkog reda, primanje svećeničkog ređenja, priprema za pastoralne zadaće i povratak u domovinu nakon diplome studija.

Kolegij i plemstvo

Novost ovih smjernica postaje jasna kada se uzme u obzir da je crkva u Njemačkom carstvu na upravljačkoj razini bila crkva kojom je dominiralo plemstvo do sekularizacije 1803. godine, u kojoj je kratki tijek studija – često u kanonskom pravu – bio dovoljan za preuzimanje liderske pozicije, svećeničko ređenje nije bilo potrebno, a administrativni zadaci kao i plemićki način života bili su u prvom planu. Povijest Collegium Germanicuma do kraja stare carske crkve stoga karakterizira i očuvanjem ideala utmeljitelja i utemeljenja što netaknutijeg u suočavanju s crkveno-političkom stvarnošću. U isto vrijeme, Red nije mogao i ponekad nije želio spriječiti da se kolegij u fazama razvije u izražen plemićki kolegij, budući da su od kraja 16. stoljeća, prema proglašenoj volji Svete Stolice, iz njega trebali izaći mnogi potencijalni kanonici i biskupi kako bi imenovanjem prikladnih kandidata mogli jamčiti postojanje crkvenih struktura u Carstvu.

Zaklada

Collegium Germanicum nije dobio dovoljnu financijsku osnovu do 1573. godine od strane pape Grgura XIII. Na kolegij je prebacio veliko zemljište i nepokretninu, od čijih prihoda se obično održavalo stotinjak studenata, kako bi se moglo zadržati načelo redovničkog principa slobodnog obrazovanja.

Udruživanje s Mađarskim Kolegijom

Godine 1580. papa Grgur XIII ujedinio je Collegium Germanicum s Collegium Hungaricum i formirao Collegium Germanicum et Hungaricum. Spajanje je bilo ekonomski nužno i smisleno i po sadržaju opravdano, budući da je Papa vidio Katoličku crkvu jednako ugroženu reformacijom u oba carstva i vidio je u formiranju svećenika kao “neustrašive borce za vjeru” (formulacija od utemeljitelja Germanicuma) način da pomogne Crkvi na području mađarske krune.

Kolegij u krizi

Ukidanje isusovačkog reda 1773. godine nije značilo kraj Kolegija. Pod vodstvom dijecezanskih svećenika odgojni rad se nastavio. Godine 1781. car Josip II, u sklopu svojih državno-crkvenih mjera, zabranio je studentima svoje domene da studiraju u Rimu i ostanu u Collegium Germanicum et Hungaricum Umjesto toga, osnovao je Germanicum et Hungaricum u Paviji iz sredstava zaklade kolegija u sjevernoj Italiji. Kolegij je zatvoren 1798. (Danas se u zgradi nalazi Collegio Fratelli Cairoli). Protjerivanje inozemnog svećenstva iz Rima od strane francuskih okupacijskih vlasti 1798. godine dovelo je do stvarnog zastoja života u Kolegiju u Rimu.

Reorganizacija

Tek 1818. godine studije su postupno studijske aktivnosti nastavljene. Godine 1824. papa Lav XII. reorganizirao je Kolegij kao instituciju u sadašnjem obliku. Karakteristika obnovljenog kolegija bila je njegova još bliža povezanost s Družbom Isusovom. Dok su se u razdoblju prije 1798. kardinali kao papin zamjenik brinuli o interesima Kolegija, taj je zadatak sada na vrhovnom generalu Družbe Isusove. Također prostorno, blizina između Reda i Kolegija sada je bila veća nego prije. Počeci obnovljenog kolegija ležali su u kući Reda s bliskim vezama s redovničkom zajednicom, a tek od 1927. godine fakultet i vjerske institucije prostorno su odvojeni.

Romanitas

Državna crkva, kulturkampf i anti isusovačko zakonodavstvo, koje je postavilo prepreke na putu studiranja u Rimu do zabrane i diskriminacije u kasnijem zapošljavanju, kao i ponos na neoskolastičku teologiju rimske škole doveli su do najveće moguće identifikacije studenata s papom i isusovačkim redom u 19. stoljeću.

Odnos sa zemljama podrijetla

Studenti Collegium Germanicum et Hungaricum u Njemačkoj i Austriji postigli su pravnu jednakost samo s konkordatima 20. stoljeća, u kojima je država priznala rimski akademski stupanj kao ekvivalent kvalifikaciji stečenoj na matičnom sveučilištu. Od tog trenutka diplomirani studenti Kolegija ponovno daju značajan broj biskupa i sveučilišnih profesora u njemačkom govornom području, dok su u stoljeću prije bili prilično iznimka u tim funkcijama.

Problemi i nove mogućnosti

S velikom vještinom, Collegium Germanicum et Hungaricum uspio je preživjeti razne političke turbulencije od 1870. godine (izvlaštenja crkvene imovine u ujedinjenoj Italiji) do 1945. godine (komunistička propaganda protiv velikih imanja), iako je zbog Prvog svjetskog rata bilo potrebno preseliti koledž Kolegij u Innsbruck nakon ulaska Italije u rat protiv Središnjih sila od 1915. do 1919. godine. Novo poglavlje u povijesti Kolegija započelo je nakon 1989. godine. Pad željezne zavjese ponovno je omogućio staru internacionalnost Kolegija.