12.1. - Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mucenik (G)
Alojzije Stepinac se rodio 8. svibnja 1898. u Krasicu (Hrvatska). Od 1924. do 1931. studira kao alumnij Papinskog kolegija Germanikum i Hungarikum u Rimu. Samo tri godine nakon povratka u domovinu na prijedlog svoga ordinarija imenovan je nadbiskupom koadjutorom, a 24. lipnja 1934. godine ordinarij ga u Zagrebackoj katedrali redi za biskupa. U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata komunisticki je rezim u Jugoslaviji poduzimao sve mjere kako bi oslabio Crkvu. Stepinac se vise puta braneci Crkvu obracao komunistima te je hrabro i jasno pokazao da ne zeli suradivati s komunistima. Zbog toga je 18. rujna 1946. uhicen. Dana 11. listopada 1946. kardinal Stepinac je osuden na 16 godina strogog zatvora. Vrijeme izmedu 1946. i 1951. provodi u zatvoru u Lepoglavi, a od 1951. pa do smrti 10. veljace 1960. zivi u kucnom pritvoru u rodnom mjestu Krasicu. Kao priznanje i moralnu podrsku papa Pio XII. je 2. sijecnja 1953. godine hrabrog zagrebackog nadbiskupa, koji je u meduvremenu postao «svjetski simbol» vjernosti Bogu i Crkvi, imenovao kardinalom.
4.2. - Bl. Rudolf Aquaviva i bl. Petar Berno, redovnici, mucenici (G)
Rudolf Acquaviva se rodio 2. listopada 1550. u Atriu u Abruzzenu. Godine 1568. pristupa Druzbi Isusovoj u Rimu. Bio je sunovak svetoga Stanislava Kostke u novicijatu Rimske provincije kod Sv. Andrije na Kvirinalu (S. Andrea al Quirinale), gdje ce kasnije 13. studenoga biti godisnje liturgijsko slavlje kolegija. Od 1574. do 1577. zivi u Kolegiju Germanikumu. Iz kolegija je poslan u misije u Indiju. Godine 1578. putuje u Gou. Od 1580. do 1583. djeluje na dvoru Akbara Mongolskog Velikog u Fatipuru. Gubi nadu u obracenje Mongola unatoc doduse dobrim izvanjskim odnosima. Godine 1583. Rudolf Acquaviva sa Leitungom premjesta misiju na poluotok Salsettu juzno od Goe. Ondje je misionarski rad bio opterecen jer su Portugalci spalili crkvu i prostor za misije, a za to su optuzili narod. Za vrijeme svog prvog putovanja kroz novo misijsko podrucje Acquaviva je 15. srpnja 1583. napadnut i usmrcen. Zajedno s njime poginuo je Petar Berno iz Svicarske (roden 1552. u Asconi u Tessinu). Njih dvojica se poznaju jos iz Kolegija Germanikuma gdje je Petar Berno bio prefekt jedne skupine od deset do dvanaest studenata. Skupa su otisli u misije u Indiju. No prije svega Petra Berna susrece 1579. u Goi gdje je on 1577. godine pristupio Druzbi Isusovoj, a prije toga je morao zavrsiti novicijat u Lisabonu. Uspjesno je djelovao kao misionar na poluotoku Salsettu.
4.3. - Sel. Zoltán Lajos Meszlényi, Bischof und Märtyrer (G)
Meszlényi Zoltán Lajos erblickte am 2. Januar 1892 in Hatvan, nahe Budapest, das Licht der Welt. Von 1909-1915 studierte er als Alumne des Pontificium Collegium Germanicum et Hungaricum in Rom Philosophie und Theologie.
Sein priesterliches Wirken in Ungarn fällt in eine Zeit, in der sich die politische Grosswetterlage in Europa drastisch änderte. 1918 bricht die Donaumonarchie Österreich-Ungarn zusammen und ab 1945 gehörte Ungarn zur sowjetischen Besatzungszone. Für die Kirche brach eine Zeit der Ungewissheit und auch der Verfolgung an.
Getreu seinem bischöflichen Wahlspruch “fidenter ac fideliter”, den er seit dem 28. Oktober 1937 führte, verwaltete Meszlényi Zoltán die arg angeschlagene Kirche als Titularbischof von Sinope und Weihbischof von Esztergom in grosser Umsicht. Als 1948 der Primas von Esztergom, Jozsef Mindszenty, verhaftet und Meszlényi im Amt des Erzbischofsvikars die alleinige Verwaltung anvertraut wurde, musste er damit rechnen, dass auch er verschleppt werden könnte.
“Fidenter ac fideliter” entsagte er all den verlockenden Angeboten des kommunistischen Regimes und blieb Gott und der Kirche treu. Unter dem Vorwurf “antidemokratischen Benehmens” wurde er 1950 inhaftiert und starb in den Folgejahren im stillen Martyrium. Am 31. Oktober 2009 wurde er in Esztergom selig gesprochen.
Allmächtiger, ewiger Gott,
Du hast den Bischof und Märtyrer Zoltán
mit der Krone der Herrlichkeit geschmückt.
Hilf uns, dich nach seinem Beispiel
durch unser Leben zu bezeugen.
Durch Jesus Christus.
deinen Sohn, unseren Herrn und Gott,
der mit dir lebt und herrscht
in Ewigkeit.
Amen.
27.4. - Sv. Petar Kanizije, redovnik, crkveni naucitelj, zastitnik crkve u Kolegiju (H)
Petar Kanizije se rodio 8. svibnja 1521. u Nimwegenu. Zivi u vremenu kada se protestantizam siri sjevernom Njemackom. Studira u Kölnu i 1543. ulazi u Isusovacku zajednicu. U Kölnu osniva i prvi Isusovacki kolegij Svetog Rimskog Carstva. Sljedecih 35 godina nastoji kroz profesorska predavanja, propovijedi i pismene radove ponovno otvoriti Njemacku za katolicku vjeru. Veliko znacenje u dolazecim stoljecima imao je i njegov Katekizam. Od 1556. do 1569. bio je prvi provincijal Gornjo-Njemacke isusovacke provincije. Katolicke knezove je slao kao studente u Kolegij Germanikum i jako je pridonio vaznosti kolegija, tako da je imao udio u osnutku Kolegija 1573. od pape Grgura XIII. te stvaranju Konstitucije iz 1583. godine. Godine 1580. poslan je u Freiburg u Svicarskoj. Ondje i umire 21. prosinca 1597. u vlastitom kolegiju.
28.5. - Bl. Robert Johnson, svecenik, mucenik (G)
Robert Johnson dolazi iz engleske grofovske obitelji Worcestershire, a roden je 1545. godine. Godine 1572. stupa u Papinski kolegij Germanikum i Hungarikum u Rimu, jer tada u vjecnome gradu nije bilo engleskog kolegija. Ondje ostaje do 1575. kada odlazi u Sjemeniste Duay u Francuskoj. Godine 1576. redi se za svecenika i vraca u Englesku. Od ekskomunikacije kraljice Elizabete I. od pape Pia V. 1570. godine katolicko obrazovanje i kult u Engleskoj bio je otezan, a mogao se provoditi samo potajno. Papina odluka da opozove kraljicu Elizabetu te da ju prisilno otpusti automatski je postavila katolike u sumnju za veleizdaju te im nanijela nerjesivi konflikt u vjernosti kraljici i papi. Robert Johnson ce tako na nalog iz drzavnog vrha biti uhicen 1580., a 28. 05. 1582. godine biva prema optuzbi za veleizdaju na Trgu prava u Londonu smaknut.
9.6. - Sv. Primus i sv. Felicije, mucenici, u sv. Stefanu Rotondo (g)
Primo i Felicijan su rimski mucenici, pokopani 15. lipnja uz Nomentansku cestu u Rimu. Prema legendi umrli su za vladavine cara Dioklecijana. Papa Teodor I. (642.-649.) prenosi njihove kosti u crkvu Sv. Stjepana (Santo Stefano Rotondo), gdje ce za njih biti postavljena posebna kapela. To je bilo prvi put da se ostaci svetaca polazu u mjesto unutar gradskih zidina sto je bilo velikog znacenja za ondasnji kult. Zajednicka blagdanska misa za obojicu mucenika predvidena je vec u Gelazijevom sakramentaru iz 5. st.
1.7. - Svetkovina sv. Stjepan Rotondo, samo u sv. Stefanu Rotondo (H)
Santo Stefano Rotondo je katolicka crkva sagradena prema nalogu pape Simplicija (468.-483.). Papa Grgur Veliki 590. godine pokraj crkve gradi samostan koji ce 1450. predati u ruke madarskom molitvenom redu Paulinima. Santo Stefano Rotondo svoje znacenje za zajednicu kolegija dobiva 1579. godine kada je sav teritorij i imanje samostana dodijeljeno Kolegiju Germanikumu.
27.7. - Sv. Pastor, svecenik, u vili San Pastore. (g)
Sveti Pastor kao povijesna osoba nije cvrsto dokazan. Postoje dvije legende o njegovu zivotu. Tako bi Pastor trebao biti rimski svecenik koji je bio u kontaktu sa sestrama Pudencijom i Praksedijom te pisao pisma sveceniku Timoteju, istome kome je i sv. Pavao slao pisma. Prema jednoj tradiciji otac obje sestre, senator Pudens je bio domacin Petru pri njegovu boravku u Rimu, no druga predaja govori kako je on zivio tek 100 godina kasnije. U tom je vremenu za vrijeme progona cara Antonia Pia (86.-161.) svoj zivot dala Praksedija. Liturgijsko znacenje za Kolegij sv. Pastor dobiva kroz posjed Kolegija kod Gallicana. Ondje je patron crkve sv. Pastor. Prema lokalnoj predaji zemljiste kolegija stoji na nekadasnjem dobru senatora Pudensa.
31.7. - Sv. Ignacije Loyola, svecenik, osnivac reda, zastitnik nasega Kolegija (H)
Roden 1491. godine u spanjolskoj Baskiji kao najmladi sin plemicke obitelji Loyola. Ignacije djetinjstvo provodi s dvoranima i vojnicima. U bitci kod Pamplone (1521.) biva tesko ranjen. Vezan uz bolnicki krevet spoznaje kako je pokretan od razlicitih duhova. On je slijedio dobrog duha i osnazio se, ostavivsi slavu svijeta posao je traziti slavu Bozju.
U Parizu okuplja jednu skupinu hrabrih i smionih sljedbenika te s njima 1534. polaze zavjet na odluku da ce uvijek biti vrsilac duznosti i na raspolaganju Kristu. Sest godina kasnije njegova ce skupina dobiti ime «Druzba Isusova» i kao takva priznata od pape. Do svoje smrti 31. srpnja 1556. Ignacije je radio na regulama. One su obuhvacale sva iskustva mlade zajednice tako da su Duhovne vjezbe skup osobnih iskustava Ignacija i razvoja njegova odnosa s Bogom. Godine 1552. Ignacije zakljucuje s kardinalom Moroneom osnivanje Papinskog kolegija Germanikuma za svecenicku izgradnju namijenjenog za reformacijom zahvacene zemlje Svetoga Rimskog Carstva. Zbog toga se u kolegiju casti kao «nas sveti otac Ignacije».
30.10. - Bl. Teodor Romža, biskuo i mucenik (G)
Teodor Romza se rodio 14. travnja 1911. od jedne grkokatolicke obitelji u Velikij Bockiv, Prekokarpati, tadasnja Madarska. Dana 30. listopada 1930. godine njegov biskup ga salje u Kolegij Germanikum i Hungarikum. Godine 1934. prelazi u Ruski kolegij gdje je i zareden za svecenika 11. studenoga 1936. Godine 1944. Teodor Romza je, na glasu u biskupiji po skolovanosti i marljivosti, ali istovremeno od politickih pitanja i interesa distanciran, kao dusobriznik velikog ugleda, odabran za novog biskupa te 24. studenoga iste godine u katedrali Uzhorod zareden. U listopadu 1944. godine cjelokupno je karpatsko podrucje pod okupacijom crvene armije. Krajnju nadu u politicko vodstvo, biskup Romza je izrazio jednom prilikom kada na poziv moskovskog patrijarhata da se povuku jasno odgovara ovim rijecima: «Prije smrt nego izdaja vjere!» Takva mu je i bila sudbina. Na povratku s jednog hodocasca jedna kola su napala njegovu kociju te opljackala. Tesko ranjen, ali ne u zivotnoj opasnosti, biskup Romza je prenesen u bolnicu gdje je na svetkovinu Svih Svetih 1947. godine preminuo od potajnog trovanja.
20.11. - Dan posvete kolegijske crkve (H)
Kelchweihvesper
Godine 1886. pri ulasku u stari kolegij u ulici Via S. Nicola da Tolentino, tzv. Palazzo Costanzi, nije bilo kolegijske crkve. Tako se gradila narednih godina te bila gotova vec 1889. Crkva je tada samo blagoslovljena, jer se zeljelo staviti Petra Kanizija kao patron crkve. Da bi se uspio postaviti taj patronat, bilo je potrebno cekati 20. 11. 1925. godine. Danasnja crkva u kolegiju je izgradena od proljeca 1948. do listopada 1949. a blagoslovio ju je General reda Janssens. Njena posveta je bila 26. travnja 1950. Buduci da je 1950. bila marijanska godina (Dogma o Marijinom uznesenju na nebo) ipak se ona izborila kod izbora patronata. Slavlje Marije Majke 11. listopada, ujedno i dan redenja novih svecenika, postat ce novi patron kolegijske crkve, da «iskreno i pravo stovanje Marije, koja je oduvijek bila istaknuto obiljezje kolegija, dobije novi vidljivi izraz.» (KB (1950) H. 1) Petar Kanizije ce postati «patronus aeque principalis», drugi patron nove crkve.
28.11. - Sv. Marko Krizevcanin, svecenik i mucenik (G)
Roden u Krizevcima u Hrvatskoj 1589. godine, Marko Krizevcanin je od djetinjstva bilo uzorne poboznosti. Nakon studijskih godina u Grazu 1611. dolazi u Papinski kolegij Germanikum i Hungarikum u Rimu. Istaknutim uspjehom zavrsio je studij teologije. Godine 1615. kao svecenik se vraca u svoju domovinu i ulaze svu svoju snagu u obranu i jacanje katolicke vjere naroda. Malo kasnije postaje kanonik u Esztergomu (Madarska). Za vrijeme ratnih nemira u Hrvatskoj 7. rujna 1619. u Kassau u Madarskoj (danasnje Kosice u Slovackoj) sa zazivom svetoga Imena Isusova i Marijina svjedoci krvlju za svoju vjeru. Papa Pio X. ga 1905. proglasava blazenim, a Papa Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. u Kosicama svetim.
5.12. - Sv. Saba, opat - u sv. Sabi. (g)
Sveti Saba ima svoje mjesto u liturgiji kolegija po crkvi sv. Sabe koja pripada kolegiju. Saba je roden 439. u Cezareji u Kapadociji i zivio je kao pustinjak u Svetoj Zemlji. Udaljio se od ljudi no to u konacnici rezultira osnivanjem pustinjackih samostana u Jeruzalemu. Nakon sto su Saraceni oslobodili Palestinu 636. mnogi monasi koji su zivjeli po tradiciji sv. Sabe (koji je preminuo 532.) lutaju. Isto takva situacija je na zapadu. U Rimu osnivaju takoder jedan samostan kojemu daju ime svoga osnivaca. Kako je veza sa njihovom domovinom u sljedecem stoljecu bila sve teza, u 10. stoljecu se pridruzuju novoutemeljenim latinskim Benediktincima. Njihov maticni samostan ce biti podrzan od Clunya, no benediktinci ga ipak nece zahvatiti. Unatoc svemu tome samostan Sv. Sabe konstantno zadrzava pozeljnu razinu. U 15. stoljecu zahvaca ga dekadencija i ukidanje tako da papa Grgur XIII. 1573. crkvu i zemljiste samostana dodjeljuje Kolegiju Germanikumu. U 19. st. do Drugog svjetskog rata samostan Sv. Sabe je bio Villa kolegija koju su studenti posjecivali svakog cetvrtka. Od 1930. osniva se isusovacka zupa na podrucju vile te je crkva sv. Sabe postala zupna crkva.
26.12. - Sv. Stjepan, prvi mucenik - u sv. Stefano Rotondo (F)
Schon bevor man 415 die Reliquien des durch den Bericht der Apostelgeschichte bekannten Erzmärtyrers in Jerusalem auffand, dürfte seine Verehrung verbreitet gewesen sein. In Rom entstanden durch die Päpste Leo den Großen und Simplicius die beiden Stephanuskirchen an der Via Latina und auf dem Mons Caelius (Santo Stefano Rotondo).
Eigenfeiern von Messe und Stundengebet
Pontificium Collegium Germanicum et Hungaricum, Rom, 2006.
Gebet der Kollegsgemeinschaft
Gott, unser Vater, im Vertrauen auf deine überreiche Güte
beten wir für die Kollegsgemeinschaft
und alle, die mit ihr verbunden sind.
Schenke den Verkündigern des Evangeliums deine Kraft;
denen, die in der Ausbildung stehen, deinen verwandelnden Geist;
den Menschen, denen wir begegnen werden, deine Nähe;
unseren Freunden, Wohltätern und Gästen deine Menschenfreundlichkeit;
unseren Verstorbenen deinen Frieden;
allen aber die Gnade, in deiner Wahrheit, Freiheit und Liebe geeint zu sein
darum bitten wir durch Christus, unsern Herrn.
Amen.